Jednom me je kćerka upitala da li se kajem što sam cijeli svoj život posvetio kršćanskoj službi.

Odgovorio sam joj da se uopće ne kajem te da tijekom službe Bogu stalno imam vječnost na umu.

Riječ “vječnost” popularizirana je od strane nevjerojatnog čovjeka, Arthura Stacea, koji je preminuo 1967.godine. Njegova je životna priča zabilježena u knjizi, operi i filmu. 1

Arthur je odrastao u alkoholičarskoj obitelji. Bio je zlostavljan i bavio se sitnim kriminalom sve do svoje 45-te godine. Njegov biografer ga je opisao kao pijanca, nikogovića i društvenog izopćenika. Sve se to promijenilo onog dana kada je čuo propovijed o Izaiji 57:15: “Jer ovako govori visoki, uzvišeni, koji vječno stoluje i zove se Svetac: Stanujem u visini, u svetištu, ali i kod poniznoga i skrušenoga…”

Arthur je nešto kasnije rekao: “Odjednom sam počeo plakati i osjetio sam snažnu želju da napišem riječ – Vječnost.”

Potom je zavukao ruke u džepove i u njima našao komad krede. Bio je nepismen i jedva je mogao napisati vlastito ime. Kada je prvi put napisao riječ Vječnost rekao je: “Riječ Vječnost napisao sam krasopisom i to s takvom neviđenom lakoćom. Ništa mi nije bilo jasno. Još uvijek ne razumijem što se dogodilo.”

Sljedećih 28 godina, nekoliko puta tjedno, odlazio je od kuće u pet ujutro i pisao riječ Vječnost po javnim mjestima da bi podsjetio ljude na istinske životne vrijednosti. Napisao je Vječnost kredom i krejonkama barem 50 puta na dan. Tijekom svih tih godina napisao je tu magičnu i provokativnu misao – riječ pola milijuna puta i to diljem cijelog grada. Sebe je nazivao misionarom.

Arthurova priča nas nadahnjuje da upotrebljavamo ono što imamo, bez obzira koliko malo ili sitno to bilo. Čak i komad krede može biti sila dobra.

Biblija kaže da je naš život kao trava, cvijeće ili dim. Tu smo na kratko, a onda nas više nema. 2 Kada sam bio mlađi život mi je izgledao kao autocesta bez kraja, no sada kada mi je 66 puno drugačije gledam na stvari.

Na jednom od svojih predavanja Francis Chan ilustrirao je vječnost pomoću dugačkog konopca.

“Zamislite,” rekao je “da konopcu nema kraja te da kao takav predstavlja vaš vječni život.” Potom je pokazao nekoliko centimetara konopca koje je obojio u crveno. “To predstavlja vaše vrijeme na zemlji.” Neki žive samo za to vrijeme, kao da je njihovo cijelo postojanje vrijeme koje provedu tu, na zemlji i zanemaruju ostatak – njihov vječni život. No ono što činimo tijekom ovozemaljskog života odjekivat će tijekom cijele vječnosti. I to je ono što doista vrijedi.

  1. Kratak dokumentarac o Arthuru Staceu možete pogledati na.
  2. Psalam 103:15; Jakovljeva poslanica 4:14.