Nikada se neće vratiti!

Sjećam se kako sam se osjećala kada sam to napokon shvatila. Usamljena. Prestrašena. Nesigurna. Godinama sam radila na projektima za suzbijanje siromaštva u južnoj Aziji. Trudila sam se koliko sam mogla no nije sve ovisilo o meni. Bila sam samo mali kotačić u velikom stroju i bila sam zadovoljna s tom ulogom. Okružena iskusnim ljudima i materijalno osigurana nisam imala razloga za bilo kakvu zabrinutost. Osjećala sam se sigurnom.

A onda se jednog ljeta sve promijenilo. Zbog zdravstvenih problema i obrazovne budućnosti svoje djece moji su suradnici bili prinuđeni izmijeniti svoje planove. Odselili su se i projekti su ostali na meni, naravno pod uvjetom da ih mogu i dalje obavljati.

Morala sam ozbiljno sagledati novonastalu situaciju i svoju budućnost. Sljedećih nekoliko mjeseci nisam trebala brinuti ni o čemu. Prijatelji su mi ostavili dovoljno financijskih sredstava za nesmetan rad, no što poslije toga? Na to pitanje nisam imala odgovor.

Negdje u to vrijeme i sama sam se razboljela. Ne sjećam se da sam ikad bila toliko bolesna. Morala sam se puno odmarati i nisam skoro ništa mogla jesti. Iako sam bila manje više bespomoćna nisam se predala očaju. To je bilo zaista čudno, no bila sam toliko slaba da sam jedva preživljavala dane i noći te nisam imala ni trunke snage da bih se još i brinula. I dok sam ležala nemoćna u svojoj postelji svemoćni Bog je radio za mene.

Vrijeme je prolazilo i ništa se značajno nije događalo niti mijenjalo.  Nije mi nedostajalo donatora koji su pomagali sa projektima kao ni posla kojeg je uvijek bilo dovoljno. Kada bi se jedna vrata zatvorila otvorila bi se druga. Sigurnost mi je uvijek bila važna, no u to vrijeme, vrijeme kada su se sve te promjene događale u mom životu otkrila sam drugačiju vrstu sigurnosti i sreće. Na kraju sam došla do zaključka da ću raditi ovdje dok god budem mogla, zapravo sve dok mi Bog bude u tome pomagao.

Život je prepun izazova i nepredvidljiv je, no sretnija sam nego što sam ikad bila. Vjerujem da Bog može sve sam riješiti. Kako ne bih vjerovala u tako nešto nakon svega što je učinio za mene?