Prije otprilike godinu dana, uganula sam gležanj izlazeći iz kina. Morala sam u bolnicu na pregled i rendgenski snimak. Hvala Bogu ništa nije bilo slomljeno, no oteklina je potrajala nekoliko dana, a normalno sam mogla hodati tek nakon nekoliko tjedana.
Kasnije sam razmišljala o ovoj maloj nezgodi i ono što mi je najviše ostalo urezano u sjećanje je ljubaznost i dobrota koju su prema meni pokazali potpuni neznanci.
Kada sam se skotrljala niz stepenice bol je bila neizdrživa. Prestrašila sam se i bila sam u jednoj vrsti šoka. Istoga trena pojavio se neki muškarac, kojeg do tada nikad nisam vidjela i priskočio u pomoć mom suprugu Brianu. Podigli su me i odnijeli do auta, a neznanac me je u isto vrijeme vrlo smirenim glasom nastojao ohrabriti. Kada smo došli do auta, nestao je, iznenada kao što se i pojavio.
Dok smo raspravljali koji je najkraći put do hitne, prišao nam je nepoznati mladi par i ponudio nam svoju pomoć. Kada smo došli do bolnice ostali su sa nama dok nisam obavila snimanje. Ne zaboravite ponoć je već bila prošla, a oni su bili s nama iako se uopće nismo poznavali. Bilo mi je ugodno u njihovom društvu i vrijeme je brže prolazilo dok smo razgovarali i čekali na pregled.
A onda mi je sinulo kako se sve to dogodilo upravo u pravo vrijeme. Naime, gležanj sam uganula uoči samog Uskrsa. Razmišljajući o dobroti nepoznatih ljudi koju sam upravo iskusila, nisam mogla a da ne uočim što je Isus učinio za čovječanstvo točno na ovaj dan prije mnogo, mnogo godina. Isus pak nije samo odnio povređenu osobu u bolnicu ili pak ostao s njome kako bi se uvjerio da će sve biti u redu. Taj je Stranac naime otišao do kraja tako da je položio svoj život za ljude koje nikada ranije nije sreo.
A onda sam prepoznala Isusa u snažnim rukama ljubaznog čovjeka koji me je zajedno s mojim suprugom odnio do auta i u ohrabrujućim osmjesima Martina i Anastasije koji su ostali s nama duboko u noć. Isus živi u svakom dobrom djelu.