Za moj deveti rođendan dobila sam na poklon knjigu o akvarel slikanju. Bila sam uzbuđena i odmah sam se bacila na prelistavanje njenih stranica, no brzo sam se razočarala. Naime prva četvrtina knjige sastojala se samo od osnovnih vježbi, tehnike akvarela i uputa o tome kako koristiti kist i miješati boje. Dosadno! Uzdahnuvši, preskočila sam sljedeći odjeljak koji je sadržavao savjete o različitim vrstama kistova i papira. Ovo mi uopće ne treba, pomislila sam. Gdje je interesantan i zabavan dio?

U drugoj polovici knjige došla sam do slike s jagodama koja me se jako dojmila. Savjeti kako naslikati jagode izgledali su jednostavni i tu sam konačno našla ono što sam tražila. Akcija! Umočila sam kist u vodu i počela.

Osnovnu, limun žutu boju koja je naglašavala ljepotu jagoda dobila sam bez problema, no kada sam pokušala pomiješati narančastu sa srednjim tonovima naišla sam na problem. Mješavina je imala previše vode, a premalo boje. Činjenica je da nikada nisam miješala boje i stvarno nisam znala kako se to pravilno radi.

Tanak papir loše kvalitete nije želio upiti tamno crvenu boju koja je služila kao podloga za tamnije tonove te se zbog viška vode, kojoj nisam dopustila da se osuši, počeo raspadati. Moje krasne boje podsjećale su na kugom zaraženi Nil! Knjiga Izlaska 7:14-25

Očajno pokušavajući stvoriti nešto pokušala sam nanijeti zelenu boju na vrh jagoda, no kist mi je bio prevelik pa se zelena boja prelila na crvenu, stvarajući grotesknu smeđu lokvicu. Brišući nastali nered zaključila sam da kist jednostavno nije za mene.

Nakon dobro prospavane noći moj je očaj zamijenila odlučnost. Odlučila sam potrošiti dio svog đeparca i nabaviti si kvalitetan pribor za slikanje te uložiti potrebno vrijeme za učenje i vježbanje. S vremenom naslikala sam nekoliko prekrasnih pejzaža pa čak i jagode, a usput mi je postalo i jasno da su one “dosadne stvari” bile temelj mojeg uspjeha.

Često želim što brže ostvariti svoje ciljeve te se lako obeshrabrujem kada sve ne ide lako i bez neprilika. Nisam otkrila čarobnu tabletu za uspjeh no ono što sam naučila tijekom “epizode zvane Crveni Nil” uvijek me podsjeća da ne smijem odustati kada mi je teško ili pak kada sve ne ide kao po loju. Samo tako se jagode mogu staviti na slikarsko platno.