Ovaj je članak za sve one koji su barem jednom pogrešno pročitali ili pak zaboravili radno vrijeme neke trgovine i kao rezultat toga “poljubili” njezina vrata.

Rijetko sam dobio neko otkrivenje, no ovo je jedno od njih. Dok sam pokušavao shvatiti kako sam mogao zakasniti u trgovinu, i to čitav sat, i nekako opravdati samog sebe, na pamet mi je pala jedna misao.

Da li Bog ima radno vrijeme? Što bi se dogodilo da Bog ranije “zatvori” svoju radnju? Možete li to uopće zamisliti?

“Izvinite, nisam dostupan. Razmotriti ću vašu molbu čim se vratim.”

“Broj koji ste nazvali trenutno nije dostupan. Molim vas nazovite kasnije.”

Ili pak “Molim pritisnite 1 ukoliko želite zakazati sastanak.”

Možda ćemo se samo nasmiješiti na pomisao kako se Bog odmara u nekom nebeskom odmorištu, no ovo je zapravo ozbiljna misao. I dok sam razmišljao o tome, pitao sam se Da li bih mogao preživjeti dan bez Boga? Ili barem dio dana? Nije mi dugo trebalo da uvidim da se na tako nešto ne bih usudio posmisliti ni u snu.

Divna istina o Bogu Ocu, Sinu Isusu i Svetom Duhu je da je svim vjernicima Njihova pomoć, snaga, mudrost i ljubav dostupna 24 sata dnevno, sedam dana tjedno, 365 dana u godini. Na Božjem uredu nikad nećemo naići na obavijest: “Vraćam se za 10 minuta.” Isus će uvijek odgovoriti na naš poziv, a Sveti Duh nikada neće reći: “Dođite sutra.”

Zapravo, obavijest o Božjem radnom vremena izgleda otprilike ovako:

“Uvijek sam tu za tebe. Čak i kada su sva druga vrata zatvorena. Nikuda ne idem.” 1

“Sjeti se kada si bio izgubljen i bez nade, i kada sam te spasio? Mogu to opet učiniti. Samo mi vjeruj.” 2

“Poštuj moja pravila i imat ćeš apsolutno sve što je dobro za tebe.” 3

Dakle, ne odnosimo se prema Bogu kao našoj zadnjoj opciji, onoj kojoj se okrećemo samo onda kada “uobičajene” stvari ne rade. Posjetimo ga čim otvorimo oči, prije nego zaspimo, kao i tijekom cijelog dana. Svakoga dana, u svako doba godine, Njegova su nam vrata uvijek otvorena.

  1. Evanđelje po Mateju 28:20.
  2. Druga poslanica Korinćanima 1:10.
  3. Prva Ivanova poslanica 3:22.