Slušanje i pjevanje božićnih pjesmi dio je Božića koji sam oduvijek volio. Obožavam božićne pjesme i slušam ih tijekom cijele godine. Neke su pjesme dirljive do bola, prava umjetnička djela. Nedavno sam tražio na Internetu riječi nekih omiljenih komada i zadivila me je ljepota poezije kao i snaga riječi koje su te pjesme nosile sa sobom i to na način na koji to ranije nisam vidio.

Posebno me se dojmilo to da su pjesme, u sredini sve te rime i ponavljanja, prenosile jednu doista snažnu i suptilnu poruku. Pjesme u sebi sadrže duboke istine o Isusu, Njegovoj inkarnaciji, misiji, cilju, moći, ljubavi i žrtvovanju za cijelo čovječanstvo. Pjesme ne samo da snažno svjedoče o Spasitelju i spasenju već podsjećaju nas, Njegove sljedbenike na duboke istine u koje vjerujemo.

Stotinama su godina ove božićne pjesme pričale priču o Čovjeku koji je napustio rajske dvore kako bi donio spasenje ljudskom rodu. Podsjećaju nas, kao što su to stoljećima činile, na važnost dana kojeg slavimo – rođenje Krista – Isusa, Božjeg Sina koji je živio među nama i koji je položio svoj život za nas, da bismo mi mogli vječno živjeli. Prekrasne božićne pjesme protkane su istinom o Božjoj ljubavi prema čovjeku i što je učinio kako bi nas spasio.

Pjesmu “Hark! The Herald Angels Sing” (Čuj vijest koju anđeli poju!) izvorno je napisao Charles Wesley, brat osnivača metodističkog pokreta Johna Wesleyja, a prvi se put pojavljuje 1739. godine. Prvotna je melodija bila svečana i ozbiljna, no kasnije je William Cummings preobražava u veselu i prekrasnu božićnu pjesmu, te zasniva melodiju na komadu Felixa Mendelssona iz 1840. godine. Poruka pomirbe s Bogom, mir koji donosi Knez Mira i radost da je Isus Kralj, daju ovoj pjesmi izuzetan smisao i značaj.

Čuj, vijest koju anđeli pjevaju, “Slava novorođenom Kralju,
Mir na zemlji i milost blaga, Bog i grešnici pomiruju se!”
Veselo, narodi svi ustanite, pridružite se pobjedi nebeskoj,
I s anđelima objavite, ”Krist je rođen u Betlehemu,”
Čuj, vijest koju anđeli pjevaju, “Slava novorođenom Kralju!”

“O Holy Night” (O sveta noć) je moja najomiljenija božićna pjesma. Napisao ju je Placide Cappeau (1808.–1877.) i to na francuskom, a uglazbio ju je 1847.godine Adolphe Adam. Melodija je vrlo snažna i impresivna, kao i riječi. Pjesma govori o nadi koju može imati svako tko vjeruje u Isusa i utjecaju koji On ima na živote onih koji ga poznaju. Evo nekoliko njenih dijelova:

Dugo je svijet u tami grijeha snio,
Dok nije On u tu život otkrio.

Naučio nas je kako voljeti jedni druge,
Ljubav je zakon Njegov, a evanđelje je mir.
Roba, brata svog osloboditi će On
i u ime Njegova sva će tlačenja nestati.

Dodatni stih, koji se rijetko pjeva sadrži u sebi dirljivu sliku o utjehi, koja nam je svima potrebna kada prolazimo kroz teška vremena.

Kralj kraljeva mirno pred nama leži,
U kušnjama prijatelj nam želi biti,
On zna naše potrebe i naša slabost nije mu strana.
Pogledajte, vaš Kralj! Poklonite mu se!
Pogledajte, vaš Kralj! Poklonite mu se!

Na Isusa uvijek možemo računati. On je uz nas, tijekom svakog životnog putovanje, tijekom svake kušnje i poteškoće. Kao što božićna pjesma kaže: Rođen je da bude naš prijatelj. Nisu mu nepoznate naše slabosti i zna sve o nama – naše dobre, loše i zle strane i unatoč svemu, voli nas. Isus želi biti dio našeg života i osjećati naše boli i jadi, radosti i sreću.

Božić nas podsjeća na Isusovo rođenje i to je doba kada bismo trebali misliti o Njemu i prisjetiti se svega što je učinio za nas, što zapravo daleko prevazilazi same božićne blagdane. Isus je sastavni dio našeg života i želi sudjelovati u svakom njegovom dijelu, naravno koliko god Mu mi to dopustimo.

I dok pjevamo božićne pjesme ove godine, razmislimo o njihovim riječima, o onome što je Isus učinio i koliko duboko nas voli. Neka te misli i ta ljubav ostanu s nama tijekom cijele godine. Volite Isusa, volite Njegovu tvorevinu i budite zahvalni za sve što je učinio za vas.