Na što vas asocira Božić? Možda na darove, božićno drvce, svjetiljke, božikovinu, dobru hranu, rođenje malog Krista, nadolazeću Novu godinu, kraj Stare godine ili pak na Božićnu priču, roman engleskog spisatelja Charlesa Dickensa.
Priča o zlovoljnom i škrtom direktoru banke Scroogeu prepričavana je od svog prvog izdanja 1834. godine. Mnogima je upravo ta priča postala simbol Božića. Iako nam je svima poznata uskogrudnost, škrtost i pohlepa glavnog lika, Ebenezera Scroogea, pitam se koliko često primjenjujemo pouke te priče u vlastitom životu?
Priča govori o jadnom i mizernom čovjeku koji doživljava dramatične promjene u svom životu. Prije svoje transformacije on predstavlja potpunu suprotnost Božića koji je ljubav, milost, dobrota, nesebičnost, osjećajnost, brižnost. Scrooge u jednu ruku predstavlja pravu krajnost mizerne strane ljudske prirode, no najvjerojatnije je i metafora jada i bijede koja živi u svakom od nas.
Nismo li svi mi pomalo sebični? Nisu li nam se prvotni ciljevi malo promijenili, a visoki ideali pali u zaborav? Prolazimo li jedni kraj drugih bez riječi ili prijaznog osmjeha, zaokupljeni samim sobom ili svojim poslom?
Ne moramo postati toliko sebični kao Scrooge pa tek onda odlučiti da se promijenimo. Zar ne bi bilo lijepo kada bismo se svakog Božića iskreno osvrnuli na svoj život, na prošlu godinu, na ono što trenutno radimo kao i na naše buduće ciljeve i što nam je u međuvremenu postalo najvažnije?
Najveće djelo ljubavi i nesebičnosti dogodilo se kada nam je Bog dao Isusa, kako bi nam pokazao svoju ljubav. Isus je umro za nas i svojim nam je životom kupio vječno spasenje. Za Božić slavimo darovanje tog čudesnog dara. Nikada mu se nećemo moći odužiti, no Isus je rekao: “Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, to ste meni učinili.” Evanđelje po Mateju 25:40 Svaka lijepa riječ ili djelo učinjeno iz ljubavi – ne zbog toga što je logično ili u našem najboljem interesu već zbog toga što pomaže nekom drugom na kraju će pomoći nama samima, i to najčešće na najneočekivanije načine.
Neka nam Isus bude uzor. Uz Njegovu pomoć bit ćemo slika koja će odražavati neke od vrlina koje će usrećivati ne samo nas već i sve bližnje i koje će od nas stvoriti bolju osobu.
Neka nam cilj; ne samo za Božić, bude da napravimo korak natrag i preispitamo svoj život i vrijednosti te razlučimo što nas je to pokretalo. Uživajmo u svakom trenutku života i pomozimo drugom ljudskom biću kad god to možemo jer na kraju krajeva ništa drugo i nije važno.
Natalie (1991.-2011.) je provela većinu svog kratkog života u Africi pomažući svojim roditeljima u brojnim humanitarnim projektima. Ovaj je članak napisan 2006.godine, a poslali su ga nam njeni roditelji, Gino i Clotildea koji i dan danas pomažu ljudima u Demokratskoj Republici Kongo. O njihovom radu možete pročitati više na:
www.familycare.org/network/espoir-congo.
Za mene je Božić uvijek bilo divno razdoblje; puno ljubavi, oprosta, davanja, prijatnog ugođaja. Jedino vrijeme, barem po meni tijekom duge godine kada i muškarci i žene pristaju otvoriti svoja srca i misliti o drugima kao o suputnicima od kolijevke do groba, a ne kao o nekim drugim stvorenjima koja putuje negdje drugdje. – Scroogeov nećak Fred, u romanu Božićna priča, Charlesa Dickensa