Kad god šetam plažom pozorno je pretražujem pogledom ne bi li našla neko “blago”. Jednom sam tako ugledala mali, morem obrađeni komadić stakla. Izgledao je kao dragi kamen koji je ispao iz nečije ogrlice ili tako nešto. More to isto čini i drvetu. Komad beznačajnog drveta koji pluta u moru može se promijeniti u materijal koji dizajneri namještaja vole koristiti kako bi stvorili namještaj koji je na granici umjetničkog djela. Svaki komad drveta ili stakla koji je izbrušen pijeskom ili vodom postaje poseban, drugačiji i može se prodati ili čak postati dijelom nečije zbirke.
Priroda je puna primjera u kojima surovi životni uvjeti pretvaraju bezvrijedne ili sasvim obične stvari u nešto izuzetno i vrijedno – biseri, dijamanti, tvrdo drvo koje raste visoko u planinama. Na primjer, zima treba biti duga i hladna kako bi javorovo drvo imalo dovoljno soka za proizvodnju javorovog sirupa.
Teške okolnosti oblikuju i ljudski karakter i iz njih se rađaju izuzetni, suosjećajni ljudi obdareni mudrošću, nadom, radošću, strpljenjem, samopožrtvovanjem i drugim vrlinama vrijednim divljenja i poštovanja.
No, mi zapravo ne želimo posjetiti mjesto gdje se stječu te vrijednosti i vrline i odupiremo se tom putovanju.
Nikad u životu nisam doživjela nešto traumatično. Još uvijek imam ruke i noge, i nikad nisam svjedočila ubojstvu niti je itko umro u mom naručju. Ali, Bog me je nekoliko puta vodio na mjesto gdje se “lome” osobnosti. Sjećam se kada je dopustio da moje sramotno velike greške izađu na površinu ili kada sam morala iskusiti promjene, suočiti se s prekidom veze, zdravstvenim problemima i drugim stvarima koje su drmale moj svijet i “lomile” ga kao što olujno more “lomi” i oblikuje onaj komadić stakla bacajući ga amo-tamo.
Kada sam prvi put našla glatke komadiće stakla na plaži bila sam stvarno ushićena. Imala sam puno ideja što da radim s tim “blagom,” te sam odlučila napraviti svoju vlastitu zbirku. Nije bilo teško naći komadiće oštrog, slomljenog stakla. U zbirci su se ubrzo našli komadići smeđe, svijetlozelene, tamnozelene, prozirne i svjetlo plave boje. Stavila sam te buduće bisere u mali bazenčić pun vode i pijeska, koji je priroda napravila između kamenja preko kojeg su se valovi neprestano lomili.
Kada sam se nakon nekoliko tjedana vratila na to isto mjesto, staklo je još uvijek bilo tamo. Malo se promijenilo, no daleko od toga da je bilo glatko i “posebno.” Još uvijek nije imalo onu ljepotu koju sam tražila, barem ne još.
Trebaš zaista biti strpljiv. Treba vremena da rubovi stakla postanu glatki te da izgube svoju oštrinu, da se zrno pijeska pretvori u biser, a gruda ugljena u dijamant te da ti i ja razvijemo nježnost i slomljenost srca, vrline po kojima je Krist poznat.
Kada sljedeći put tvoja životna lađa doživi brodolom i osjetiš lom valova na sebi, ne zaboravi da ti valovi “rade” za tebe.
Stvaraju od tebe strpljiviju i izdržljiviju osobu, punu empatije i razumijevanja. Pokazuju ti da je Bog jedini koji te nikada neće razočarati. Uče te miru koji se ne temelji na okolnostima. Čemu god da te podučavaju, mislim da ćeš biti zadovoljan s krajnjim ishodom.
“A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući da nevolja vodi strpljivosti; a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi.” 1 Iako nisam neka žestoka cura slažem se s Pavlom i svjesna sam da me je svaki val koji je udario u mene, mijenjao, i stvarao od mene bolju osobu.
- Poslanica Rimljanima 5:3,4↑